Još prije 4 godine imao sam želju pokrenuti blog na kojem ću moći pisati i usavršavati svoju pisanu komunikaciju, ali ništa se nije dogodilo sve dok ovaj članak nije došao pred moje oči.
U srcu HDZ-a, stranke koja je oblikovala Hrvatsku političku scenu, nalaze se različite figure - Šeks, Sanader, Plenković. Svaki od njih je na svoj način utjecao na političku klimu u Hrvatskoj. No, posebno me intrigira Andrej Plenković, čovjek čije riječi i djela zahtijevaju pažljivo razmatranje.
Izjave
Nismo trzali na izjave onih koji sa svinjama veze nemaju niti onih političara koji sa Slavonijom veze nemaju.
Ova izjava je bila komentar na prosvjede svinjogojaca u borbi za svoja prava i “opstanak”. Prosvijednici su imali punktove i slali zahtjeve vladi. Pored toga, prosvjednicima su se pridružili i neki političari (izvor 1, izvor 2, izvor 3), odnosno dali podršku, ali i dvije osobe koje su pod promatranjem SOA jer su dio ekstremističkih struja (Juretić to opovrgava).
Prema procjenama nekih medija to je prosvjed koji bi mogao naštetiti vladajućima; iako ja osobno u to ne vjerujem, jer je HDZ pokazao kroz proteklih 8 godina veliku opreznost po pitanju svega što može naštetiti rejtingu.
Prosvjedi se pokušavaju “ugušiti” preko objava tajnih dokumenata SOE (odnosno sadržaja vezanog za procjenu SOE o ekstremističkim skupinama i članovima istih unutar Hrvatske), izjava usmjerenih ka diskreditaciji prosvjednika (bez iti jednog dokaza, al dalo bi se još i o tome), te vrlo “mliječnih” izjava državnog tajnika.
Iz izjave navedene na početku ove sekcije daje se iščitati kako AP ne želi ni slušati izjave onih koji sa svinjama i Slavonijom veze nemaju. Fokus izjave je očito na prosvijednike, ali i političare koji podržavaju zahtjeve prosvjednika.
Što se tiče toga da ne trza na izjave onih koji nisu iz Slavonije ili pak nemaju veze sa svinjogojstvom, je vrlo, vrlo kontradiktorno. Upravo ministrica poljoprivrede Marija Vučković, bivša državna tajnica u tom ministarstvu za vrijeme Tolušića (koji je upleten bio u prevare s poticajima gdje i trenutna ministrica možda ima neke prste) apsolutno odgovara tom opisu.
Osobno ne vidim problem da političar iz bilo kojeg dijela Hrvatske, te stručnog profila daju podršku skupini građana, čak štoviše, to je njihova dužnost. Kao i što bilo tko može biti ministar bez obzira na obrazovanje, jer to se može nadomjestiti odabirom kvalitetnih državnih tajnika i savjetnika. Isto tako, ne vidim problem ni u tome da se gleda tko što kaže, ali tek onda kad se objektivno iznesu sve činjenice i adresiraju problemi koji postoje. Ali, umjesto fokusa da se problem riješi ili pak ostane čvrsto pri svom stavu (s valjanim argumentima), pokušaj defleksije i omalovažavanja situacije jeftinim trikovima je očito nešto što je lakše za AP-a. Srećom, nije uspjelo.
Ostavke
Mi smo svi skupa jedan tim. U Macronovim vladama je promijenjeno 67 ministara u sedam godina. To je zato potpuno nebitna tema.
Macron je promijenio 67 ministara, a on je kraće na vlasti nego ja. Argument je potpuno bezvezan. Ispada da su svi otišli zbog problema, ali samo ih je dvoje otišlo zbog sumnje u nezakonita dijela. Samo dvoje, od 30.
…maknimo se provincijalne logike koja ne vidi dalje od Bregane.
Ovdje AP pokušava pokazati kako to što je on promijenio 30 ministara, nije ništa posebno pošto u Francuskoj (u kraćem vremenu, za vrijeme vladavine Macrona) čak njih 67 odletjelo van.
Jako dobru analizu ove “obrane” AP-a vezanu za količinu ministara je analizirao zapravo faktograf.hr. U svojem tekstu navode zapravo jako dobre argumente zašto ovakvo objašnjenje baš i nije najsretnije: - različiti politički sustavi: polupredsjednički, u odnosu na naš parlamentarni - manjinska vlada, loši rezultati Macronove struje - Macron i Francuska trenutno su možda najgori primjer koji možeš uzeti jer “Macron je najveći “potrošač ministara” u modernoj francuskoj politici” - S obzirom na veličinu Vlade, podjednako mijenjaju ministre - Različita mjerila i razlozi ostavki.
Već gore navedeni razlozi bi trebali biti sasvim dovoljni da utvrdimo kako mijenjati toliko ministara nije dobro, pogotovo kad znamo i razloge zašto su isti otišli. Evo i kratke liste “izvučene” iz navedenog izvora (navedeni samo oni “zanimljivi”):
- Martina Dalić: ministrica gospodarstva, otišla zbog namještanja grupi BORG savjetničke usluge u Agrokoru (index.hr, mailovi: izvor 1, izvor 2, izvor 3, izvor 4)
- Lovro Kušćević: ministar uprave i politički tajnik HDZ-a otišao zbog muljaže s nekretninama i nije mogao objasniti svoju imovinu (index.hr)
- Goran Marić: ministar državne imovine (ministarstvo napravljeno samo za njega), otišao zbog nepravilnosti oko apartmana i kako je došao do stana u Zagrebu (index.hr)
- Gabrijela Žalac: ministrica regionalnog razvoja i fondova EU imala prometnu nesreću a otkriveno je da je vozila bez važeće vozačke dozvole i još k tome povezivalo ju s sa nekim poduzetnicima vezano za auto koji je vozila (index.hr, index.hr)
- Tomislav Tolušić: ministar poljoprivrede, krivo popunjena imovinska kartica, imovinska kartica nije bila dobro upisana i pokazalo se da je to svjesno napravio (plus pitalo se kako je stekao imovinu) (index.hr, index.hr), naravno kasnije je došlo još i do ovog.
- Milan Kujundžić: ministar zdravstva, afere s nekretninama (index.hr, index.hr)
- Darko Horvat: ministar obnove je uhićen kao ministar, osumnjičen je za pogodovanje pri dodjeli bespovratnih poticaja. Uhićen je dok je bio na funkciji (index.hr).
- Boris Milošević (ministar bez ministarstva), Tomislav Ćorić (ministar gospodarstva), Josip Aladrović (ministar obitelji, socijale i tome sl): index.hr, a epilog svega se nalazi tu.
Mislio sam listu držati kratkom, ali teško je. Definitivno i u Francuskoj bi se dala napraviti lista, ali tu već pričamo o tome da očito imamo kao dvije države nešto zajedničko - vođe sa lošim radarima. Odraz ovakve izmjene u političkoj strukturi vlada samo mogu biti odraz nečeg lošeg, nimalo ne dobro.
Premijer zamjera ne gledanje dalje od Bregane, pa ću ja pokušati pogledati neke druge primjere, a da to nisu oni najlošiji u Europi. Uzet ćemo za primjer dvije države koje su u zadnjih 20 godina imali premijere (barem) 2 mandata zaredom te da im je situacija nešto jednostavnija za objasniti. Podsjetimo, AP je na vlasti trenutno nešto manje od 8 godina. Isto tako želim napomenuti kako primjera ima još, samo promijene broja ministara, političku ustroj, manjinske ili većinske vlade, itd.
- Island: Katrín Jakobsdóttir je na vlasti od 2017, do sad promijenila 1 osobu u svojoj vladi. Obnaša drugi mandat, te nema niti jednu aferu iza sebe.
- Švedska: Fredrik Reinfeldt je bio na vlasti od 2006 do 2014. Imao je ukupno 25 ministara, te u dva mandata promijenio je ukupno 17 ministara. Dio njih je napustio vladu jer se nisu slagali s određenim odlukama, a većina njih je vladu napustila na početku drugog mandata. Od 25 ministara njih 11 je obnašalo dužnost tijekom oba mandata.
Ovo je zapravo vrlo teška tema za obraditi ako želimo uspoređivati države i brojeve ostavki ministara. Definitivno ono što treba naglasiti da mali broj država se može pohvaliti uhićenjem radi korupcije ministara koji obnašaju dužnost, pokretanjem istraga i slično. Smatram kako broj ne mora nužno biti bitan (iako mislim da i igra ulogu), više razlozi i načini odlaska određenih ljudi s dužnosti.
I šećer za kraj: “ali samo ih je dvoje otišlo zbog sumnje u nezakonita dijela”.
Stabilnost
Bit stabilnosti je kada se odmaknete od Hrvatske i ljudi pitaju kako je tamo. Onaj tko gleda sa strane reći će – tamo je stabilna vlada, rastu, porezno rasterećuju, ušli su u euro i Schengen i drugo.
Poruka koja se šalje: bitno je kako nas vide drugi. Pokazuje li ovdje AP da ne živi za Hrvatsku, nego za svoj ugled u inozemstvu. Ne znam kako ovo drugačije gledati osim tako. Stvari koje je naveo su točne, ali jesu li jedino bitno? Imaju li i neke kritike na nas?
Vjerujem da ljudi van Hrvatske (ako već razmišljaju o nama) će se možda dotaknuti i toga kako imamo veliku količinu optužnica od strane europskog tužitelja u sferi trošenja EU novca (i to mahom ljudi iz njegove vlade, mahom stranke osuđene kao kriminalna organizacija), jednu od najvećih inflacija u EU (trenutno smo 2. po inflaciji u EU za 1/2024, a redovito u top 10), kako primamo puno novaca od EU?
A što je s nama koji tu živimo? Loše pravosuđe i pravna nestabilnost, tromu i neefikasna birokraciju je nešto što nije važno. Čekati godinu dana na UZV Abdomena nam je odlično, a ako imaš rak čekanje od 2 mjeseca na tebi bitnu pretragu se čini tako brzo (duge liste čekanja su eksplodirale zadnjih 8 godina). Cijene, plaća, mirovine; sve je to nešto što ljude van RH ne zanima, ali je bitno za ljude koji su ti dali povjerenje da učiniš to boljim.
Zaključak?
U izjavama koje sam istaknuo vidljivo je ciljano uzimanja stvari i vađenje istih iz konteksta. Stavljanje informacija unutar konteksta koji odgovara osobi koja i daje izjavu je normalna stvar u politici, ali najveći problem ovdje je što sam dojma da je ovo postala takva svakodnevica i da ljudi malo ulažu vremen da pogledaju činjenice i da ih stave u pravi kontekst.
U 2 mandata vladavine AP-a bilo je dobrih stvari, to sigurno, stoga mi nije nužno najjasnije čemu vađenje iz konteksta stvari koje su na takav očigled neupitne? Čemu braniti ono što se po meni ne može braniti? Možda to što je napravljeno nije nešto što su građani u dovoljnoj mjeri osjetili?
Tražiti alibi za tolike izmjene na mjestima ministara kad imaš tako čvrstu vladu, diskrediti ljude koji traže veća prava (u kako AP kaže državi velikog rasta, balkanskog khm isprike srednjoeuropskog tigra), diskreditirati političarima koji brane interese građana, te ostati na vlasti općenito nakon toliko skandala i optužnice prema mojem istraživanju nitko nije preživio. Priroda je lijepa al zajebano društvo.